Činjenica je da sa starim, provjerenim bluesmanom teško možete “fulati”. Nizozemski duo ElectroBluesSociety feat. Boo Boo Davis EP-jem “Chicago Blues Covers” objavljenim 31. svibnja preko izdavačke kuće KuvVer Records zapravo ne bježe od svoje životne i glazbene priče. Drugo je pitanje koliko su u svemu tome uspjeli…
EP “Chicago Blues Covers” je zapravo okupljena kolekcija singlova koji su nastali tijekom 2018. i 2019. za europske turneje Boo Boo Davisa. Naime, eksperimentalni elektro blues duo ElectroBluesSociety ušli su u studio i nakon tri sata svirke dobili smo sedam skladbi koje su objavljivane kao singlovi a sada su svi izdani kao ovaj EP. Chicago blues spajan s elektro bluesom a sve kroz poznate blues standarde dali su više–manje uspješne rezultate. Što to znači? U nekim odabranim pjesmama ovaj spoj je bio uspješan i nadahnut, u drugim je ostao pomalo sterilan i nedorečen. A sve ovisi opet na koji način se doživljava i reaktivira cijela ova glazbena priča.
Chicago blues klasici Howlina’ Wolfa i Elmorea Jamesa teško da mogu “fulati”, mogu samo biti, da to tako napišem, sterilni i pomalo nedorečeni u glazbeno-prezentacijskoj formi. Pred nama je zapravo nastojanje da se uglazbi staro i novo, tradicionalno i moderno i da onda sve to ostavi upečatljivi dojam kod slušatelja. Moram priznati da je taj glazbeni projekt ostavio uglavnom dobar dojam na mene osobno, što ne znači da će svi to doživjeti na taj način.
Davis je rođen i odrastao u gradiću Drew, u srcu Delte. Znamo da je cijelo to područje bogato pamukom, koji je zahtjevao puno radne snage, među baš tim radnicima, bilo je dosta sjajnih glazbenika, koji su obilježili blues kao glazbeni stil. Primjerice, Charley Patton samo je jedan od njih. Ljudi su trebali da ih netko odmakne od teškog rada, od sunca, znoja, i da im u smiraj dana ponudi nešto što će ih oraspoložiti i dati im snage za novi radni dan. To je zapravo bila glavna zadaća glazbenika koji su izvodili blues, boogie, R&B i sve ono što ima dodirnih točaka s ovim glazbenim pravcima. Od najranijeg djetinjstva Boo Boo okružen je glazbom, crkvenim pjevanjem, a njegov otac Sylvester Davis, osim što je bio nadničar, svirao je s imenima kao što su John Lee Hooker, Elmore James i Roberta Pete Williams. Nije čudno što Davis Jr. pamti kako su svi oni vježbali u njihovoj kući i to je zapravo urezalo itekekve duboke i neraskidive veze i brazde u njegovom biću.
S nepunih osamnaest već je nastupao s ocem i starijom braćom. Sve to značilo je biti non-stop “on the road” po cijeloj Delti. U ranim šezdesetim Boo Boo i njegova braća odlaze na sjever, u St. Louis, gdje su nastupali uz velikane glazbene scene St Louisa (Albert King, Ike Turner, Chuck Berry i drugi).
The Davis Brothers Blues Band svaki vikend bio je kućni bend u Tabby’s Red Room u istočnom St. Louisu punih osamnaest godina. Činjenica je da ga život nije mazio, to je 100% točno jer Davis nije naučio čitati ni pisati, jednostavno nije bilo vremena ili novaca za njegovo školovanje, no pronašao je načina da opstane u modernom svijetu. Da se ne osjeća manje vrijednim, dapače, Boo Boo Davis stekao je reputaciju izvrsnog blues glazbenika, kome taj i takav blues pomaže da zadrži svoj duhovni mir i život na razini dostojne čovjeka. Jer treba preživjeti svaki novi dan i to je zapravo taj život. Iz njega Davis čupa elemente za svakodnevni opstanak i o tome on pjeva. Život donosi i dobro i loše, on je običan i jednostavan i stvaran je.
Ušavši u studio Davis samo krene i pjesme izlaze jedna za drugom. Na ovom tonskom zapisu uz Boo Boo Davisa na vokalu i usnjaku uz eksperimentalni elektro blues duo, koji su snimili ovih sedam skladbi onako u uživo, bez puno mudrovanja, kako su nekada to radili i snimali legendarni blues glaznenici. Baš zato sve ovo što čujete zvuči tako stvarno i životno Davis i ElectroBluesSociety odradili su doista dobar posao. A sve ostalo ovisi o ukusima slušatelja i poklonika bluesa.
You must be logged in to post a comment.